Sakralni objekti

sv-kuzme-i-damjan-1836

Stara crkva sv. Kuzmana i Damjana

Stara crkva podignuta je 1836. godine na lokaciji istočno od postojeće ceste Biograd - Benkovac, jugoistočno od središta Polače, gotovo izvan samog naselja. Oko crkve nalazilo se mjesno groblje, gdje je i danas, a to je i razlog zašto crkva nije izgrađena u samom naselju. Sa zapadne strane imala je zvonik sa dva zvona od kojih je na onom većem u ljevaonici u Splitu 1923. godine, kada su zvona lijevana, ugraviran natpis "Kroz milenij drugi glasi, Hrvatsku nam Bože spasi". Crkva je temeljito renovirana u ljeto 1982. godine počevši od unutrašnjosti, krova do vanjske fasade, a tada je u crkvu uvedena i električna rasvjeta. Međutim, prilikom većih blagdana i sprovoda, crkva je bila premalena i ne bi mogla primiti sve vjernike. Iz tih razloga, a i zbog neodgovarajuće lokacije bilo je nužno sagraditi novu, veću crkvu.
sv-kuzme-i-damjan-1989

Nova crkva sv. Kuzmana i Damjana

Ideja o gradnji nove župne crkve sv. Kuzmana i Damjana prvi put je spomenuta prilikom jednog posjeta tadašnjeg zadarskog nadbiskupa monsignora Marijana Oblaka Polači. Nakon toga, tadašnji župnik don Ivan Mustać sazvao je mještane koji bi se trebali izjasniti za potporu. Masovni odaziv Polačana značio je prihvaćanje i podržavanje ideje. Teren za izgradnju crkve ponudili su mnogi Polačani besplatno. Prihvaćena je ponuda braće Mile i Ivana Žilić, te Šime Žilić koji su dali svoje terene, također besplatno kao svoj osobni dar župi. Kamen temeljac blagoslovljen je 30. siječnja 1989. godine, a samo nekoliko mjeseci nakon toga crkva je bila dovršena. Uz nazočnost zadarskog nadbiskupa 24. rujna 1989. godine crkva je uz prisustvo velikog broja vjernika posvećena. Unutrašnjost crkve (glavni oltar, svetohranilište, Višeslavova krstionica i raspelo) djelo je domaćeg umjetnika Ratka Peraića. Nekoliko mjeseci nakon posvete, naručena su tri zvona u jednoj od ljevaonica u Italiji, koja su kasnije, zajedno s velikim satom, krasila zvonik crkve. Jedno zvono bilo je posvećeno sv. Kuzmanu i Damjanu kao zaštitniku župe, s ugraviranim natpisom "Sv. Kuzme i Damjane, molite za Polaču ovdje i po svijetu". Drugo zvono bilo je posvećeno sv. Martinu kojeg slave stanovnici zaseoka Prtenjače i Čirjaci, s natpisom "Sv. Martine, moli za nas", a treće zvono bilo je posvećeno sv. Anti s natpisom "Sv. Ante moli za hrvatski narod", u znak sjećanja na stradavanje velikog broja Polačana na blagdan sv. Ante 1944. godine.

Uništenje crkava

Obje Polačke crkve srušene do temelja 1991. godine. Stara crkva minirana je na sam Božić 1991. godine, a budući se nakon miniranja nije urušio zvonik 10. kolovoza 1992. godine crkva je minirana još jednom. Nova crkva, posebice zvonik, zvona i krov bili su pogođeni u prvim napadima na Polaču 1991. godine, a 15. listopada 1991. crkva je do temelja srušena.

Neposredno nakon oslobođenja okupiranih krajeva 1995. godine počela je obnova tj. izgradnja nove "stare" crkve koja je nedugo zatim i posvećena. Nova crkva nije obnavljana na staroj lokaciji već njezine ruševine služe kao primjer i podsjetnik stradavanja Polače u velikosrpskoj agresiji. Gradnja nove crkve počela je 2005. godine, a 26. veljače 2006. godine posvetio ju je zadarski nadbiskup monsignor Ivan Prenđa.

Ruševine stare crkve sv. Kuzmana i Damjana

Obnovljena stara crkva sv. Kuzmana i Damjana

Ruševine nove crkve sv. Kuzmana i Damjana

Obnovljena nova crkva sv. Kuzmana i Damjana

Kapelica sv. Martina

U predjelu zaselka Prtenjača u naselju Polača nalazi se kapelica posvećena je sv. Martinu, svecu kojeg kao svog zaštitnika od dolaska na ove prostore do danas osobito štuju prezimena Prtenjače, Čirjaci, Samardžije i Tuta. Izgrađena je samo nekoliko stotina metara dalje od ostataka zidina prethistorijskog naselja i temelja ranokršćanske crkve na glavici Bićina.
Gradnja Kapelice je započeta krajem 60-tih a završena početkom 70-tih godina 20-og stoljeća na inicijativu i u trošku prezimena Prtenjače, Čirjak, Samardžija i Tuta.

Po samoj izgradnji i blagoslovu služila je uglavnom za održavanje vjeronauka, održavanja svete mise za blagdan sv. Martina, a u njoj su se povremeno služili i obredi vjenčanja kao i krštenja.
70-tih i 80-tih godina 20-tog stoljeća nisu bile asfaltirane ulice, niti je postojala javna rasvjeta, te je u večernjim satima odlazak na vjeronauk u župnu kuću ili u staru crkvu sv. Kuzmana i Damjana bilo izuzetno teško posebice u danima kad vrijeme nije bilo pogodno.

Gradnjom ove kapelice vjeronauk se u njoj održavao za sva prezimena sjeverozapadno od zaseoka Kutija i Tuta.
Kapelica je u tijeku velikosrpske agresije devastirana, zapaljena i opljačkana. Inicijativa za obnovu došla je od strane Općinskog poglavarstva Općine Polača, a na prijedlog Općinskog načelnika Viktora Prtenjača. Sredstva je odobrilo Općinsko vijeće te se u cijelosti financirala iz općinskog proračuna Općine Polača.

Starokršćanska crkvica na Bićini

Krajem 19. stoljeća u Polači pronađeni ostaci kapelice iz 6. stoljeća na glavici Bićina. Dodatna istraživanja glavice Bićina isključuju mogućnost postojanja starokršćanske kapelice.

Na jugoistočnom dijelu pak, nalaze se ostaci bedema i dva usporedna zida što bi vjerojatno mogli biti temelji crkve koju po narodnoj predaju pripisuju sv. Martinu.